Alergijski atopijski dermatitis kod pasa i mačaka (atopija) termin je koji označava alergiju na čestice iz okoline. Na žalost, atopijski dermatitis se ne može izlečiti, tačnije sa vremenom se zna pogoršati i intenzivirati, a gotovo 10% populacije pasa boluje od atopijskog dermatitisa.

Genetska predispozicija

Atopijski dermatitis, oboljenje kod pasa i mačaka ima genetsku osnovu, tako da je vaš ljubimac najverovatnije nasledio sklonost razvoju alergije od svojih predaka. Osim nasledne osnove, postoji i sklonost pojedinih rasa ka nastanku atopije. Na žalost, atopijski dermatitis se ne može izlečiti, tačnije sa vremenom se zna pogoršati i intenzivirati, a gotovo 10% populacije pasa boluje od atopijskog dermatitisa.

Simptomi atopijskog dermatitisa

Simptomi atopijskog dermatitisa se obično počnu javljati u periodu između šestog meseca i treće godine života kućnog ljubimca, a manifestuju se kao crvenilo kože, blaži ili jači svrab tela koji dovodi do češanja i/ili lizanja šapa, grebanja lica i uha, češanja pazuha, prepona i stomaka kao i učestalih bakterijskih infekcija kože i uha.

Najčešći uzročnici – alergeni

Atopiju uzrokuju male čestice (alergeni) koje dovode do kožnih reakcija. Te reakcije su ono što uzrokuje svrab kod vašeg ljubimca. Alergene delimo u više kategorija: polen, trava, korov, drveće, buđ, kućne grinje (grinje kućne prašine).

Dijagnoza atopije

Problemi se mogu javljati samo sezonski ili traju cele godine. Dijagnoza sezonske alergije prilično je jednostavna. Obično sa početkom određenog godišnjeg doba, većinom u proleće, dolaskom sezonskih alergija, počne svrab i češanje, da bi ti simptomi zatim nestali krajem sezone. Dijagnoza svraba koji traje celu godinu, međutim, zahteva opsežnije pretrage.

U svakom slučaju pre nego dijagnostikujemo atopijski dermatitis neophodno je u našoj veterinarskoj ambulanti za dermatologiju isključiti alergiju na hranu i spoljne parazite (buve) kao moguće uzročnike svraba i promena na koži. Situaciju obično dodatno komplikuju različite sekundarne infekcije kože i uha bakterijama i/ili Malasezijom koje uzrokuju dodatni svrab i njih treba prvo rešavati.

Dijagnoza atopije postavlja se metodom eliminacije ostalih uzroka koji mogu dovesti do iste kliničke slike, a alergološko testiranje sprovodi se isključivo u svrhu detekcije alergena koji uzrokuje probleme. Testovi mogu biti kožni (intardermalno testiranje) ili se rade putem krvi. U slučaju pozitivnih nalaza moguća je terapija hiposenzibilizacijom tj. privikavanje organizma kućnog ljubimca na štetne alergene njihovom aplikacijom u malim dozama.

Lečenje atopijskog dermatitisa

Na žalost, nema čarobnog leka koji će rešiti ovaj problem. Što se tiče terapije, ona se prilagođava svakom pacijentu ponaosob i nema jedinstvenog recepta.

Jedna od mogućnosti je izbegavanje alergena koji izazivaju probleme, ali u praksi je to obično teško izvesti, posebno ako govorimo o polenu. Osim izbegavanja alergena neophodno je staviti pod kontrolu i moguće okidače atopijskog dermatitisa, dakle redovno stavljati zaštitu protiv spoljnih parazita i lečiti sekundarne infekcije.

Hiposenzibilizacija se i dalje smatra osnovom terapije i njena uspešnost se kreće oko 70-80%. Indicirana je u slučajevima kada je nemoguće izbeći alergene i kad simptomi alergije traju duže od 4-6 meseci godišnje. Takođe, uspeh terapije bolji je ukoliko se radi o mlađim psima.

Za ublažavanje svraba, a on je uvek prisutan u većem ili manjem intenzitetu, koristimo medicinske šampone koji ublažavaju iritaciju kože, a koriste sa i prilikom lečenja sekundarnih infekcija kože. Takođe, omega 3/6 masne kiseline smanjuju upalne procese, i ojačavaju gornji sloj kože a time smanjuju gubitak vode i posledični nastanak suve kože.

Što se lekova tiče, u praksi se koriste antihistaminici, kortikosteroidi, te ciklosporin. Vaš veterinar će napraviti procenu, u zavisnosti od kliničke slike, koji lek koristiti.

Za sve vas koje ova tema dodatno interesuje: Atopic dermatitis in cats and dogs